SanDALe

28077 (slika: Hana Chroboczek)

Od trena kada je ostala sama, prikrivala je tugu, zakopavala je u dubunu duše i terala strast iz sebe da se nahrani i prikaže. Prikaže mlađim muškarcima. Prizivala ih je hodom i namirisanim uzdahom. Prizivala da budu voljeni,voljeni jednostavno i strastveno. Bez puno uvijanja i reči. Znala je to ona najbolje. Znala, da do smrti još smo živi dok treperimo, šapćemo, uvijamo se od požude. Govorimo tiho da izazovemo ježenje, da onaj preko puta nas oseti vekovno poznavanje i prepoznavanje.I da oseti spremnost da preskoči nemogućnosti. Ređali su se iznova u njenom krevetu mlađi muškarci. Grlila ih je tako nesretne, neshvaćene, željne reči i suza. Željne praštanja. Privijala ih je na usahle grudi kao mater tek rođeno dete i plakala i smejala se u isto vreme njihovim pričama. Regrutovala ih je po memoriji kao vojnike za novi pohod i neko novo ratište ostarele duše. Da, ona je rođena kao ratnik. Takve duše umiru brzo i na nogama. Slala im je poruke, pa čitala uzvraćene, bacala mamac, pa se sklanjala. Čekala da čežnu, puštala ih da sami priđu. Osećaje je ona davno pokopala. Duboko, da se više nikad ne vrate. Ostavila je samo strast da u njoj umre. A od muškaraca, od njih je uzimala samo slatki umor, da lakše zaspi. Umor za dobar san i poneki spokoj. Veče kada dođe, čita nove poruke. Iskaču na skajp privlačna lica. Tužne priče. Smešne price. Profili, razvedeni, ostavljeni, oženjeni, samci, domci, kuvari, pisci, ćutolozi, razvratnici. Odakle im toliko te putene slabosti i šmokljanskog nastupa.
Plaču li tako svi muškarci ispod oblaka od plavih resa sa tetkine čalston haljine?
***

Bio je već na kraju puta. Životnog. Delići vremena koji su mu preostali delio je njima. Skupljao ih je po internetu, po sajtovima za upoznavanje. Skupljao po geografskim dužinama , vesele horde uspaljenih žena. Skrhane, setne, lude, vesele. Žene okrenute na glavačke. On svoje vreme i tako imao nije. Ostalo mu je još toliko da povremeno sopstvenu kvrgavu kičmu zalepi za neki mlađi trbuh i ostane tako do jutra. Imao je gomilu skupljene nežnosti i ne toliko hrabrosti za jutarnje suočavanje sa sopstvenom kožom. Odlazio bi pre svitanja.

***

I onda jedna bezvoljna šetnja pored mora, jer more ume da napravi najlepšu ljubavnu priču, saplete ove dve duše u koraku. I dok su se u prolazu okrenuli na drugu stranu, da potraže odgovor, već su ga izustili. Shvatili su. Stare ljubavi se sretnu kada im se šeširi prepoznaju i pozdrave. Stare ljubavi se sreću kada ti ruka padne pored tela pa utrne naprasno iz čista mira. Stare ljubavi se sretnu kada ti korak napravi dodatni iskorak, pa ti život oprosti, kao sudija u basketu prekršaj u napadu. Ali tada moraš da staneš, smiriš loptu i uhvatiš dah. Stare ljubavi se ipak najčešće sretnu, kada ostare. U tim trenucima može se desiti da je neka duša još zelena i ne shvati suštinu u trenutku treptaja oka. Zato mora još jednom da se trepne. Za novi početak.
I tada dođe njihova zajednička kafa prva, onda za njom i druga, ruke neke jake. Reči koje dižu i bacaju. Treću kafu popila je u hladu njegovog dvorišta, na najzelenijoj travi. U dnu dvorišta na konopcu sušio se veš. I ljubičasti peškir. Peškir omanji, za lice, u gornjem uglu sjajnim koncem utkanim simbol njenog horoskopskog znaka.Videla je tamo u uglu bašte i čašu kako sija, zaboravljenu. U travi ostavljene i kožne sandale. Muške sandale. Dve čaše lozovače na stolu i tri mačke u igri. Komšijske mačke. Na maslinu se vešto penje treća mačka, najmlađa. Mačke su sestra i brat i ujak im.
Na belom zidu sobe vise slike. Njegove. U okretu da izusti pohvalu, odlepila je dupe od zida, za koji ju je prikovao njegov plavi pogled i rukom nehotice oborila čašu. Čaša je stajala na stočiću, pored komode. Provukao je ruku kroz kosu i nasmejao se. Od tada su počeli da dele vreme. I ukuse. Vreme su počeli da zauzimaju i zrikavci iz bašte. Vreme pomame i životnih nagona. Razumećete me.
Ostala je tu noć pod njegovim krovom. Ostala je i sledeću. I narednu. Bilo joj je tu mekano i toplo i nekako njeno. Kada je ustala iz belog kreveta, njihovo prvo jutro, skuvao joj je kafu, a ona je stavila svoje roze sandale sa svetlucavim kamenčićima pored njegovih. Da razgovaraju. Prepoznale su se.

About danijelita

Prostorni planer po struci, a fajter, samuraj, žena & majka & kraljica po opredeljenju. Pišem da ne zaboravim.

4 responses to “SanDALe

  1. Wojciech

    Genijalna priča. Svaka čast!
    Pozdrav! 🙂

    Liked by 1 person

  2. Kako nezno, setno, a srecno….Bas si divno smislila kratku pricu u kojoj se nalazi stotine neispricanih prica 🙂

    Like

Leave a reply to Wojciech Cancel reply

Vibe a Little

Learning to Live

jelenadilber

Tragač za zrnom dobra

Love pedagogy

U potpisu Ana <3

Dakraljic

književnost i srodne teme

Iluzije i snovi

Pišem ono što mi se mota po umu u trenutku kada naidje dama inspiracija

Ловац на сунце

Поетски универзум: Александар Војиновић Најјачи

toofnica

sreća kao inspiracija

Zevsova ćerka

A great WordPress.com site

Mandrak72's Blog

Bilo kojeg dana

Coffee & Stuff

with Ivana

EnJoy

Imaginarium

Internal Flame

by Bubazlatica

Priče o rečima i o onome što označavaju

Odakle dolaze, šta znače, koliko raznih priča stoji iza njih...

Anton The Fighter

Anton je misteriozni stranac zarobljen u telu mlade osobe od 28 godine. Mašta, proze, njegov život.

evoblogamoga

žica na ptici

N. P. Shonery

Pišem... Zašto? Odgovor je ispod...